Sredinom 1990-ih godina, trgovina ljudima se ispoljila kao jako ozbiljan i složen problem u zemljama Pakta stabilnosti, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Kada se Bosna i Hercegovina tek suocila sa ovim problemom nakon završetka rata, njegovo rješavanje se pokazalo izuzetno teškim zbog nepostojanja pravnog okvira koji prepoznaje ovo krivicno djelo, transnacionalne prirode ovog oblika organiziranog kriminala i opcenito slabog poznavanja problematike vezane za trgovinu ljudima u to vrijeme.
Vlasti su ubrzanim tempom pristupile stvaranju pravnog okvira koji bi omogucio procesuiranje ovog i povezanih krivicnih djela, te pružanje zaštite žrtvama. U okviru reforme zakonodavstva bitno je istaci donošenje novih podzakonskih akata kojim se reguliraju:
- krivicna djela trgovine ljudima, krivicna djela u vezi sa trgovinom ljudima i krijumcarenjem ljudi (koji su u potpunosti usaglašeni sa odredbama Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i njenih Protokola o suzbijanju, sprjecavanju i kažnjavanju trgovine ljudima i krijumcarenja migranata, kopnom, morem i zrakom)
- kretanje i boravak stranaca,
- zaštitu žrtava trgovine ljudima,
- program zaštite svjedoka, ukljucujuci i žrtve trgovine ljudima koje se pojave u ulozi svjedoka,
- kontrolu i nadzor državne granice (cime je stvoren odgovarajuci zakonski osnovi za efikasno sprecavanje nezakonitih migracija, a samim tim i trgovine ljudima).
Proces reforme zakonodavstva koji se tice trgovine ljudima je detaljnije objašnjen u godišnjim izvještajima Državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u BiH, za 2004. i 2005. godinu. Neki od navedenih zakonskih i podzakonskih akata su dostupni i na ovoj stranici.