Europski dan borbe protiv trgovine ljudima obilježen je danas u Katoličkom školskom centru "Sv. Josip" u Sarajevu prigodnom izložbom radova učenika o problematici prosjačenja, te obraćanjem direktora Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Bosiljka Rajića, zamjeniak ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Mije Krešića, ambasadorice Sjedinjenih Američkih Država Maureen Cormack, te predstavnice mreže nevladinih organizacija „Ring“.
![](/images/19102015.jpg?px=518)
Krešić je u svom obraćanju uputio poruku javnosti Bosne i Hercegovine da je
trgovina ljudima neprihvatljiva u našem društvu i da će se snažno boriti protiv
nje.
„To uključuje kazneno gonjenje trgovaca ljudima, zaštitu i pomoć žrtvama
trgovine ljudima te sprečavanje uvjeta koji dovode do trgovine ljudima.
Također, snažna je i poruka koju šaljemo da su u ovim aktivnostima u bliskom
partnerstvu sve nadležne institucije, ali i civilno društvo, vjerske
organizacije i međunarodni partneri“, kazao je Krešić.
Prisustvo trgovine ljudima kao fenomena, službeno je potvrđeno i priznato
po prvi puta u Bosni i Hercegovina 1999. godine, od kada i postoje službene
statistike o broju identificiranih žrtava trgovine. U razdoblju do 2004.
godine, Bosna i Hercegovina je prvenstveno bila zemlja tranzita i krajnjeg
odredišta za žrtve trgovine ljudima. Od
2004. godine Bosna i Hercegovina je ubrzano počela postajati i zemlja
podrijetla za žrtve, žene i djevojčice, ali također i za muškarce i dječake.
Oni su regrutirani u svrhu seksualne ili radne eksploatacije, a njima se
trgovalo u zemljama zapadne Europe i unutar regije. Od tada je Bosna i
Hercegovina prepoznata i kao zemlja tranzita kroz koju se kreću rute trgovine
ljudima s istoka i juga prema sjeveru i zapadu, odnosno duž dobro znane
“Balkanske rute”.
Pored toga, Bosna i Hercegovina se ubrzano počela suočavati s internom
trgovinom, odnosno s regrutiranjem vlastitih državljana u svrhu seksualne i
radne eksploatacije u drugim dijelovima zemlje. Vlasti u Bosni i Hercegovini
poduzele su značajne mjere na suprotstavljanju trgovini ljudima putem
definiranja nacionalnih politika i planova akcije još od 2001. godine.
Ipak, trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini očigledno nije iskorijenjena,
nego je samo mijenjala oblike i metode. Od 2004. godine trgovina ljudima se
povlači u brižljivo prikrivenu aktivnost. Seksualna eksploatacija se odvija u
motelima, privatnim kućama i apartmanima, a žrtve se odvode u inozemstvo u iste
svrhe ili su prisiljene na rad ili neke druge oblike eksploatacije.
Glede radne eksploatacije, jedan od novih oblika je eksploatacija
državljana Bosne i Hercegovine, muškaraca, na gradilištima u inozemstvu. Jako
je izražen i posve vidljiv problem prosjačenja, što je izravna posljedica
složene ekonomske i socijalne situacije u zemlji te isključenosti pojedinih
skupina stanovništva. Organizirano i prisilno dječje prosjačenje je kompleksan
obrazac ponašanja koji drži djecu, žrtve trgovine ljudima, u krugovima
eksploatacije, prisiljene da prose za račun svojih obitelji ili kriminalnih
skupina.
U prošlosti, problem djece koja žive i prosjače na ulici nije bio
prepoznavan kao trgovina ljudima. Zbog toga je izostajala bilo kakva ozbiljna
intervencija nadležnih vlasti i službi, premda su se mogla primijetiti
sporadična izvješća, članci i komentari o djeci i njihovom cjelodnevnom radu na
ulici.
U dosadašnjim izvješćima nisu utvrđeni indikatori da je organizirani
kriminal pretežit ili nadmoćan oblik trgovine ljudima u svrhu radne
eksploatacije u Bosni i Hercegovini. U svezi s time, raspoložive informacije
ukazuju da su pojedinci najčešći počinitelji kaznenih djela povezanih s
trgovinom ljudima u svrhu radne eksploatacije, a da je osnovni cilj takvih
aktivnosti stjecanje financijske dobiti za trgovce osobno. Ovakvi slučajevi
obično uključuju državljane Bosne i Hercegovine, ali sporadično i pojedince iz
zemalja regije.
Sudska praksa procesuiranja kaznenih djela trgovine ljudima u svrhu radne
eksploatacije veoma je skromna, s neznačajnim brojem slučajeva, uglavnom zbog
pitanja kvalificiranja djela i sivih zona. A kvalifikacije su važne jer se
uzimaju u obzir pri odlučivanju je li se radi o trgovini ljudima u svrhu radne
eksploatacije ili o jednostavno lošim uvjetima rada i potplaćenom radu, što na
kraju bude neki od prekršaja iz radno pravne oblasti.
Aktivnosti na suprotstavljanju trgovini ljudima u zemlji, uključujući rad
policije usmjeren k ovom problemu, istraživanja, optuživanja i suđenja, zajedno
s pravnom reformom, donijele su nekoliko promjena u obrascima trgovine ljudima.
No, još uvijek ostaje dosta toga za uraditi. Stoga će
Ministarstvo sigurnosti ubrzo Vijeću ministara predložiti usvajanje novog
Akcijskog plana suprotstavljanja trgovini ljudima u narednom četverogodišnjem
razdoblju.
Nakon konferencije za medije prikazat će se film
„Talking to the trees“ te održati kratka diskusija s autorom Guidom Freddijem.